top of page
Writer's pictureCentar za psihološku podršku Sensus

Psihološka Prva Pomoć (PPP)

Psihološka Prva Pomoć (PPP) je skup vještina i znanja koja se koriste za pomoć ljudima u nevolji, pomažući im da se osjećaju smireno i sposobno da se nose sa teškim situacijama. Ovaj pristup je koristan u svakodnevnom radu, te može pomoći ljudima koji prolaze kroz lične krize, uključujući socijalne ili zdravstvene izazove, kao i u odgovorima na velike krize kao što su prirodne katastrofe, sukobi, nasilje i prisilna migracija. Treba imati na umu da PPP može pomoći svima u nevolji, ali nije potrebna svakome niti svako želi da mu bude pružena PPP. Neki ljudi mogu upravljati teškim situacijama sami ili uz pomoć drugih i možda ne trebaju vašu pomoć.

Prilikom pružanja PPP treba pristupiti s poštovanjem, te postaviti jednostavna pitanja da bi se utvrdilo kako se može pomoći osobi. Treba biti spreman na to da osobe mogu izbjegavati kontakt ili vas preplaviti. Ako osoba želi razgovarati, budite spremni slušati,  fokusirajte se na ono što želi reći i kako možete pomoći. Poželjno je navesti pozitivne aspekte onoga što je osoba već učinila da pomogne sebi ili drugima u krizi s kojom se suočava.

Prilikom komunikacije treba govoriti smireno, biti strpljiv, odgovoran i suosjećajan, te koristiti jednostavan, konkretan jezik (izbjegavajti akronime ili stručne termine). Važno je pružiti informacije koje odgovaraju trenutnim ciljevima osoba i ponoviti ih ukoliko bude potrebe za to. Naravno, informacije trebaju biti tačne i prilagođene dobi sagovornika.

Također, treba imati na umu da je cilj PPP smanjiti stres, pomoći s trenutnim potrebama i potaknuti adaptivno funkcionisanje, a ne izvlačiti detalje traumatskih iskustava. Ne treba praviti pretpostavke o onome što je osoba preživjela ili vjerovati da će svi izloženi krizi biti traumatizirani. Ne treba ni patologizirati. Većina akutnih reakcija je razumljiva s obzirom na iskustva tokom krize stoga nije poželjno reakcije nazivati „simptomima“ ili koristiti termine poput „dijagnoze“, „stanja“, „patologije“ i „poremećaja“.

Treba izbjeći patroniziranje i fokusiranje na bespomoćnost, slabosti, greške ili invalidnost osobe. Umjesto toga, usmjerite se na ono što je osoba  postigla ili učinila da pomogne sebi ili drugima. Ne pretpostavljajte da sve osobe žele razgovarati ili da im je potreban razgovor. Često je fizička prisutnost u podržavajućem i smirenom tonu dovoljna.

Ponekad ljudi u nevolji imaju složene reakcije ili se nalaze u složenim situacijama koje zahtijevaju više pomoći nego što PPP može pružiti. Važno je prepoznati takve reakcije i situacije i znati kako upućivati na dodatnu pomoć. Primjeri složenih reakcija uključuju fizičke povrede koje zahtijevaju medicinsku pomoć, seksualno i rodno zasnovano nasilje, pomoć velikom broju ljudi, specifične potrebe grupa kao što su djeca, žene ili osobe sa invaliditetom, te složene reakcije kod pojedinaca.

Primjeri uobičajenih složenih reakcija: panični napadi i osjećaj anksioznosti, bijes i agresivno ponašanje, samopovređivanje i samoubistvo, produžena tuga, problemi sa spavanjem, flashbackovi, te štetni načini suočavanja kao što su samoliječenje drogama ili alkoholom, agresivnost ili potpuna izolacija.

Pružanje psihološke prve pomoći može biti fizički i emocionalno zahtjevno. Može izazvati osjećaj krivice, tuge i frustracije ako se osjeća da se nije učinilo dovoljno. Pažljivo pratite svoje reakcije kako bi prepoznali znakove stresa ili sagorijevanja. Obratite pažnju na to kako vas reakcije pogađaju, priznajte i prihvatite svoja osjećanja, i utvrdite šta uzrokuje vaše reakcije kako biste mogli bolje upravljati njima. Uvijek je korisno povezati se s drugima – potražiti podršku kod drugih, bilo kod kuće ili na poslu i radite aktivnosti koje mogu pomoći u očuvanju vašeg blagostanja.


Ovaj članak je objavljen u okviru projekta “Regionalni program lokalne demokratije na Zapadnom Balkanu 2 – ReLOaD2”, koji finansira Evropska unija (EU), a implementira Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u BiH. Sadržaj ovog članaka, kao i nalazi prikazani u njemu, isključiva su odgovornost Centra za psihološku podršku i ni na koji način ne odražava stavove Evropske unije (EU), niti Razvojnog programa Ujedinjenih nacija (UNDP).

91 views0 comments

Recent Posts

See All

Comments


bottom of page