Učešće u demokratskom životu bilo koje zajednice ne svodi se samo na glasanje ili isticanje kandidature na izborima – mada su i to važni elementi učešća – kako je to uvriježeno u našem društvu. Građanska participacija i djelovanje podrazumijevaju da građani imaju prava, sredstva, prostor i priliku – a tamo gdje je to potrebno, i podršku – da učestvuju u odlukama i utječu na njih te da se uključuju u procese i aktivnosti kako bi doprinosili izgradnji boljeg društva.
Učešće, odnosno participacija (lat. participare – biti učesnik, dijeliti nešto) zasnivana se imanju prava, sredstava, prostora, prilike i podrške za učešće u aktivnostima i akcijama i utjecanje na donošenje odluka kako bi se doprinijelo izgradnji boljeg društva. Mladi bi srazmjerno svojoj brojnosti (oko 22% stanovništva BiH) trebalo da predstavljaju, ako ne najznačajniju, onda jednu od osnovnih poluga u kreiranju ukupne društvene realnosti.
Učešće mladih u društvenom životu i procesu donošenja odluka nije samo demokratska vrijednost već i političko pravo. U mnogim međunarodnim konvencijama učešće mladih spominje se kao prioritet i osnovno načelo djelovanja prema mladima. Najvažniji dokument koji govori o ovome jeste Bijela knjiga Evropske unije iz 2001. g., koja kaže da je prioritet zemlje „osigurati da mladi budu konzultirani i više uključeni u odlučivanja koja se tiču njih samih, kao i općenito života u njihovim zajednicama’’. Učešće mladih jedan je od 11 indikatora Vijeća Evrope po kojima se procjenjuje stepen razvoja državnih politika prema mladima. Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djece potvrđuje da je „učešće pravo svakog djeteta i mladog čovjeka’’, a Svjetski program djelovanja za mlade iz 2000. g. traži od donosilaca odluka da u obzir uzmu učešće mladih u kreiranju, provođenju i procjeni učinka državnih politika i akcionih planova koja se na njih odnose.17 Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih nacija18 o promociji zapošljavanja mladih podržava zemlje članice da pripremaju državne izvještaje i državne strategije zapošljavanja mladih i uključuju omladinske organizacije i mlade ljude u taj proces. Evropska povelja o učešću mladih u životu na regionalnom i lokalnom nivou tretira aktivno učešće mladih kao posjedovanje prava, prostora i prilike, u čemu im je neophodno pružati punu podršku, jačajući njihov utjecaj na odluke, kao i njihovo angažiranje u aktivnostima koje doprinose izgradnji boljeg društva.
Podržavajući i potičući participaciju mladih, vlasti doprinose i njihovoj društvenoj integraciji, pomažući im da se suočavaju ne samo sa izazovima i pritiscima mladosti već i sa izazovima savremenog društva, u kojem često prevladavaju anonimnost i individualizam.19 Jasno je da mladi najbolje poznaju kako žive, svoj položaj i potrebe, te stoga mogu mnogo ponuditi donosiocima odluka. Uključivanje mladih u kreiranje politika i akcionih planova za poboljšanje njihovog položaja tim planovima daje više šanse za uspjeh, ali i veći legitimitet i povjerenje kod mladih ljudi. Učešćem mladi stječu kompetencije i vještine i usavršavaju se, bolje razumijevaju pitanje ljudskih prava i funkcioniranje političkog sistema. Poseban utjecaj mladi bi trebali imati u oblastima koje se direktno tiču njihovih života.
Ekonomski i socijalni uvjeti u kojima se nalaze mladi utječu na njihovu spremnost i mogućnost da učestvuju u svojoj lokalnoj zajednici. Kada su mladi nezaposleni ili žive u siromaštvu, manje je vjerovatno da će imati želju, sredstva i društvenu podršku da budu aktivni građani u lokalnom i regionalnom životu. Mladi koji su nezaposleni često su među najizoliranijim članovima društva, i stoga lokalne i regionalne vlasti primarno trebaju razvijati politike i promovirati inicijative za smanjenje nezaposlenosti među mladima.
Najčešći oblici učešća mladih u savremenim evropskim društvima jesu: volonterski rad, učešće u različitim oblicima neformalnog obrazovanja, vršnjačka edukacija, aktivizam kroz nevladine organizacije / klubove, projektne aktivnosti, škole, tradicionalni načini učešća, kao što su savjeti mladih, parlamenti, odbori, članstvo u političkim strankama, sindikatima, interesnim grupama, učestvovanje u izborima (da glasaju i da budu birani)20, ali i radnim tijelima zakonodavne i izvršne vlasti pri iniciranju i kreiranju politika koje se na njih odnose.
Zakoni u Federaciji BiH i zakoni u Republici Srpskoj koji se vežu za pitanja mladih podržavaju učešće mladih kroz formiranje tijela za mlade koja predstavljaju interese mladih i omladinskih organizacija. Zakonima o mladima, odnosno o omladinskom organiziranju u BiH, zagarantirano je organiziranje mladih u tijela koja predstavljaju mlade, krovne organizacije mladih, vijeća mladih (FBiH), odnosno omladinski savjeti (RS) na lokalnom i entitetskom nivou. Kroz ova tijela mladi mogu učestvovati u procesima donošenja odluka, kreiranju politika i strategija prema mladima te u drugim procesima koji ih se tiču. Na državnom nivou ne postoji, niti je u proceduri, zakon koji bi regulirao položaj mladih, kao i njihovo učešće u tijelima mladih. Na državnom nivou postoji tek Komisija za koordinaciju pitanja mladih u BiH pri Ministarstvu civilnih poslova BiH21, koja se sastoji od predstavnika iz vladinih i nevladinih institucija, a formirana je s primarnom intencijom da pripremi dokument Strategije prema mladima BiH. Komisija je osnovana 2006. g. a dokument Strategije do danas nije pripremljen.
Članak je nastao u okviru projekta "Inicijativa za osnivanje Vijeća mladih HNK, financiranog od Federalnog ministarstva kulture i sporta.
Comments